Od kada je emitovana prva epizoda igrane serije "Tvrđava" sredinom novembra ove godine, sve do danas, nakon što smo na Radio-televiziji Srbije (RTS) u nedjelju uveče, 14. decembra, pogledali posljednju, jedanaestu epizodu serije, reakcije na ovo ostvarenje se ne stišavaju.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Serija rađena po scenariju Mirka Stojkovića i Gorana Starčevića, a u režiji Saše Hajdukovića, očekivano, pored toga što je hvaljena, takođe je i napadana sa svih strana. Očekivano, jer je većinsko mjesto radnje Knin, a vrijeme - devedesete godine prošlog vijeka. Očekivano i jer svako od nas ima svoju verziju ovih događaja, bilo da se radi o individualcima ili cijelim narodima, u ovom slučaju Srbima i Hrvatima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

S tim u vezi, Biljana Srbljanović, scenaristkinja i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, piše da je, na prvi pogled u raskoraku sa njenim ideološkim i političkim uvjerenjima, "Tvrđava" umjetnički zaokružena, nijansirana i delikatna pripovijest o ljudima u doba stradanja i rata, a da rata u njoj gotovo da nema.

"Drugačija od svega što je do sada snimljeno, serija 'Tvrđava' je najbolje napisani nekrolog Jugoslaviji. Ova, na pošten način ispričana priča iznosi umetničku istinu koja o zlokobnom kraju ove zemlje - koja se srušila kao Vavilonska kula iako su njeni stanovnici govorili istim jezikom - govori više nego većina istorijskih dokumenata", piše diplomata Dušan Spasojević, slično kao i Srbljanovićeva, u pohvalnoj kritici o seriji "Tvrđava".

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Stručnih ili ne, pored pohvalnih, pojavilo se i mnogo negativnih kritika na seriju.

"Ima li u seriji hrvatske krivice za rat? Ima li izbacivanja Srba iz Ustava? Ima li Kristalne noći? Ima li davljenje vojnika na transporteru u Splitu. Ima li blokada kasarni legalne JNA? Ima li Špegelja koji za vrijeme mira naoruža HOS? Ima li ubistva cijele porodice Zec? Ima li masovnog otpuštanja Srba sa posla? Ima li masovnoh ubistva srpskih civila u Vukovaru? Ima li logora 'Lora'?", odmah po emitovanju prve epizode, uslijedila je rafalna paljba pitanja sa Facebook stranice "Vojska Republike Srpske" u tekstu koji je potpisan inicijalima N.C., a koji je ovu seriju u startu ocijenio rđavom.

Od "rđave" na samom početku, negdje na polovini emitovanja, serija će postati i politička agenda, kako ju je nazvao Zoran Vitas, novinar iz Hrvatske.

"Serija je promovirana kao priča o ljubavi između Kninjana Luke i Darije - on je Srbin, ona Hrvatica - smještena u prijelomne 1990. godine. Njihova ljubav rasplamsava se pred propast Jugoslavije, a posljedično i rat u Hrvatskoj. Iako osnovna premisa nudi veliki potencijal, serija 'Tvrđava', očito nazvana po onoj u Kninu, vrlo brzo prestaje biti ljubavnom pričom, a postaje platforma za promicanje političke agende koja, u stvarnosti, djeluje protiv hrvatskih Srba", zapisao je Vitas poslije odgledane šeste epizode.

Dvije sedmice poslije on će na društvenim mrežama priznati da je "izdržao" da pogleda seriju do kraja.

"Nije loše kao što je napisano, još je gore", zapsao je Vitas, ponavljajući tvrdnju iz teksta da je u seriji jasno vidljiv stav današnje Srbije prema događajima iz devedesetih godina. Konačno, nakon emitovanja posljednje epizode, na društvenim mrežama pojavio se i tekst Tajane Poterjahin, u kojem je ova spisateljica iz Srbije otkrila i šta je nju "zaboljelo".

Ona tvrdi da su Srbi iz Srbije u seriji redom negativno prikazani.

"Ti 'Srbijanci' nisu dobili nikakvu šansu da se opravdaju. Oni svi do jednog drogirani skaču u diskoteci dok narod u Hrvatskoj gine. Svi su portretisani kao služba, kurve i narkomani. Pa, je li baš bilo tako? Nije. Nije tako bilo. Serija je prećutala patriotizam Srba iz Srbije i njihovu patnju zbog nemoći da pomognu svojima, kao i herojske iskorake pojedinaca koji su odbili da pate i otišli da pomognu. Iako pogađa metu našeg nacionalnog sentimenta sa nekoliko čistih i emotivnih motiva, ova serija na ideološkom planu čini bukvalno isto što rade projekti zasnovani na autošovinizmu. Deli Srbe. Ponovo", zapisala je pomenuta spisateljica.

Njena koleginica Đurica Dragaš, jedna od urednica Prvog programa Radio Beograda i autorka jedne zbirke poezije, u autorskom tekstu pod naslovom "Krajišnici moji, ne ljutite se na 'Tvrđavu'", samim naslovom aludira a u, inače pohvalnom, tekstu i potvrđuje da je tokom emitovanja bilo mnogo krajiških Srba, upravo iz Knina, kojima se nisu dopale određene scene.

Elem, izdvojene reakcije, samo su nekoliko kapi u moru tekstova, komentara, zamjerki, pokuda i pohvala, koje je serija "Tvrđava" izazvala.

Zašto su baš, u ovom tekstu navedene, reakcije važne? Važne su, prije svega, kao ilustracija odnosa gledalaca prema igranim serijama koje obrađuju savremenu istoriju ovih prostora. Pored umjetničkog dojma, a u nekim tekstovima umjetnički dojam izgleda nije ni bitan, poznati i anonimni komentatori serije, istoj zamjeraju način na koji obrađuje širi društveni kontekst, sa jedne strane, dok sa druge, kude što taj kontekst nije još širi i što ga nedovoljno obrađuju.

Treća strana scenaristička rješenja pripisuje stavu srpskih vlasti, četvrta nije zadovoljna kako su prikazani četvrti, a peta kako su peti.

Sve ovo dokazuje da se prema igranim serijama, naš nacion i region, u većini i dalje odnose kao da su dokumentarne, da uz rijetke izuzetke ideološko stavljamo ispred umjetničkog, da se lakše poistovjećujemo sa kolektivom, nego sa određenim karakterom. Popularnost "Tvrđave", međutim, leži u obradi kolektivne sudbine jedne zemlje i naroda, dok je njena snaga u karakterima likova, kao prototipima kolektivne sudbine. Ona je izazvala kolektivni cunami i lavinu ličnih emocija.

Činjenica je da je mnogo ljudi koji se sjećaju ratnih neprilika. Dosta je onih koji pamte nestanak struje, odlazak u rovove ili čekanja očeva iz istih. U stotinama hiljada broje se oni koji u živom sjećanju imaju kolonu u "Oluji". Nije zgoreg ponoviti da je serija pojedincima nanovo otvorila rane i da je, zbog uzavrelih emocija, nisu mogli pogledati do kraja. Isto tako, potrebno je reći da je, za drugu grupu ljudi, serija bila i neka vrsta katarze, kroz koju je bilo potrebno da prođu trideset godina poslije.

Činjenica je da je i mnogo mlađeg naraštaja koji će "Tvrđava" zainteresovati za nedavne istorijske događaje, za raspad Jugoslavije i rat na teritoriji iste. Da li će to interesovanje ići u pravcu dijaloga ili u pravcu svađe, na svakom je ponaosob. Naravno, isto tako je činjenica da istoriju ne možemo čitati iz igranih serija i filmova, da je suludo, na osnovu umjetnosti, iznova tupiti: "ko je počeo rat" ili "ko je bio u pravu".

Stoga i rekosmo da snaga serije leži u karakterima, gradaciji i sazrijevanju likova, prije svega Luke i Darije, koje su odlično oživjele, van svake sumnje, nove zvijezde srpske kinematografije Ognjen Mićović i Darija Vučko.

Ovi likovi prikazali su, u drugom slučaju, snagu žene u ratu i snagu ljubavi, bez obzira na to što mnogi tvrde da je rat rušio i čvršće ljubavne tvrđave, a u prvom slučaju, sazrijevanje jednog mladića koji se može, a i ne mora, čitati kao sazrijevanje čitavog naraštaja jednog naroda. Otud su kreatori prvu epizodu serije nazvali "Kraj", a posljednju "Početak".

Otud na simboličkom planu lik Nikice Baše (igra ga Jovo Maksić), koji je bezrezervno vjerovao u Jugoslaviju, prolazi kako prolazi. Otud, ispočetka samoživi Luka, u finalu serije, sa svojim šestogodišnjim sinom pali svijeću pored ikone i otud serija završava vaskršnjim ručkom dvije porodice kumova. Iako nas vodi kroz bolnu prošlost i obrađuje tešku temu, serija "Tvrđava" na kraju ostavlja nadu u novi početak i određenu vrstu vaskrsnuća. Da bismo tako nešto doživjeli na individualnom planu, između ostalog, svakom umjetničkom djelu, pa tako i seriji "Tvrđava", trebalo bi da priđemo "čista srca", ostavljajući predubjeđenja sa strane.

Kako je to lakše reći nego uraditi, možda baš zbog predubjeđenja, "Tvrđava" nije poštedjela nikog, ni među gledalištem, ni među autorskom ekipom. Jedno je sigurno, poslije pogledanih 11 epizoda ravnodušnih nema.

Uz dvije glavne uloge, svakako, što se tiče autorske ekipe, vrijedan hvale je i njen banjalučki dio. Od reditelja Saše Hajdukovića, preko glumaca Nikoline Friganović, Slađane Zrnić, Nikole Kolje Pejakovića, Aleksandra Piksija Stojkovića i Senada Milanovića, do kompozitora Petra Bilbije, svako je na svoj način doprinio autentičnosti serije. Kada se slegnu utisci i emocije i kada iz kvantiteta i trenutne hiperprodukcije neko bude pravio spisak srpskih serija zasnovan na kvalitetu i umjetničkim dostignućima, serija "Tvrđava", sigurni smo, zauzeće visoko mjesto na toj dugačkoj listi.

(Nezavisne, Foto: Aleksandar Letić/Press RTS)