Najveći svjetski pilot-projekat četvorodnevne radne nedjelje sproveden je u Britaniji u 61 kompaniji i donio je zanimljive rezultate, čak 92 odsto firmi odlučilo je da zadrži ovaj model i nakon šestomjesečnog testa.
Belgija je ponudila ovu mogućnost svojim radnicima, a istraživanja je bilo i u Njemačkoj. Da li bi taj model mogao da zaživi u Srbiji? Koje profesije bi mogle da „trpe“ ovu promjenu? Da li bi dodatno produbio jaz između kancelarijskog posla i rada na terenu?
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Belgija je prva zemlja Evropske unije koja je svojim zaposlenima ponudila mogućnost četvorodnevne radne nedjelje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Svi zaposleni imaju zakonsko pravo da od poslodavca traže četvorodnevnu radnu nedjelju, ali to znači da isti broj sati – 38 nedjeljno, treba da rasporede u četiri dana. Dakle, nema kraćeg radnog vremena za isti nivo prihoda, i ideja je prije svega bila da se ljudima omogući fleksibilnost.
U susjednoj Holandiji drugačija je situacija – tamo se radi 32 sata nedjeljno. Holanđani prednost daju balansu između privatnog života i radnog vremena i odlučuju se za manji broj radnih sati, bez obzira na to što to eventualno znači i manje prihode.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Podaci, međutim, pokazuju da Holanđani zadržavaju isti nivo produktivnosti i kad rade kraće, ali postavlja se pitanje dugoročne održivosti takvog modela.
U Francuskoj je odavno radna nedjelja ograničena na 35 sati i zaposleni imaju mogućnost da rade četiri dana – a da li to znači manju ili istu platu, zavisi od konkretnog dogovora sa poslodavcima.
Najveći svjetski pilot-projekat četvorodnevne radne nedjelje sproveden je u Britaniji u 61 kompaniji i donio je zanimljive rezultate. Čak 92 odsto firmi odlučilo je da zadrži ovaj model i nakon šestomjesečnog testa.
Smanjen osjećaj sagorijevanja prijavio je 71 odsto zaposlenih, 39 odsto kaže da ima manje stresa, a 37 odsto je osjetilo poboljšanje fizičkog zdravlja.
I ne samo to, prihodi kompanija su porasli za čak 35 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Neke zemlje u ovim testovima i eksperimentima idu i korak dalje. Recimo, na Islandu je raširenija praksa kraćeg radnog vremena za istu platu, jer se smatra da to može da djeluje motivišuće i da je poenta u kvalitetnijem i efikasnijem radu, a ne u broju sati.
Kada je prije dvije i po godine sedamdesetak firmi u Njemačkoj krenulo u eksperiment sa četvorodnevnom radnom nedjeljom, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom. Štaviše, njemački političari su bili izrazito protiv, tvrdeći da nikada nijedna privreda nije porasla tako što su ljudi radili manje.
Međutim, dvije i po godine kasnije, 73 odsto firmi koje su učestvovale u eksperimentu istrajava u tome da njihovi zaposleni imaju tri slobodna dana nedjeljno, a da ostvaruju iste ili čak i bolje rezultate za istu ili veću platu nego ranije.
Studija je pokazala da firme koje su učestvovale u ovom eksperimentu nisu imale finansijske gubitke, da je stres zaposlenih pao za 20 odsto, da su im poboljšani zdravstveni rezultati, kao i da su pojedine firme primijetile da imaju znatno manje bolovanja.
Uprkos tome, njemački kancelar Fridrih Merc i većina šefova njemačkih korporacija izrazito su protiv četvorodnevne radne nedjelje, smatrajući da to nije pravi korak u trenutku kada se Njemačka bori sa ekonomskom stagnacijom i manjkom kvalifikovane radne snage.
S druge strane, zastupnici skraćenog radnog vremena ističu da upravo digitalizacija i šire korišćenje vještačke inteligencije pomažu da se četvorodnevna radna nedjelja mnogo šire primijeni u cijeloj njemačkoj ekonomiji.
Prema zvaničnim podacima Evropskog statističkog zavoda za 2024. godinu, Holanđani rade prosječno 32,1 sat nedjeljno, Nijemci 33,9, a radnici u Srbiji 41,3 sata nedjeljno. Poređenja radi, prosjek Evropske unije je 36 sati.
Podaci pokazuju i da svaki četvrti zaposleni u Srbiji radi više od 45 sati nedjeljno.
Advokat Ozren Slović je, gostujući u Beogradskoj hronici, rekao da je pitanje koje profesije mogu da „trpe“ ovakav model rada.
– Vještačka inteligencija će mnoge profesije da ubrza, olakša, uradi neki administrativni dio i tu će biti prostora da običan čovjek radi mnogo manje – navodi Slović.
Smatra da su visokoobrazovni profili, poput IT sektora, mjesta gdje je najprije moguće primijeniti ovaj model. U Srbiji postoji firma koja s uspjehom na ovaj način funkcioniše – Mikroelektronika.
– To je krug ljudi koji pokušava da se digitalizuje i automatizuje i da komunikaciju među zaposlenima ubrza – rekao je Slović.
S druge strane, teško je zamisliti da maloprodaja radi četiri dana nedjeljno, ističe Slović, upozoravajući da bi se napravio još veći jaz među onima koji rade u kancelariji i na terenu.
– Ni postojeća prava radnika i zakonodavni okvir nismo u stanju da zaštitimo do kraja, tako da nije realno očekivati da ćemo dati još i jedan dan slobodan zaposlenom. S druge strane, koliko se brzo mijenja tehnologija, postepeno uvođenje tako nečega sigurno dolazi na red – zaključio je Slović, piše Telegraf.
