- Detalji
- Kategorija: Porodica
Prirodno je željeti utješiti dijete koje plače.
Kada vide da njihovo dijete pati, bilo fizički ili emocionalno, roditelji instinktivno žele učiniti sve kako bi zaustavili bol.
Međutim, fraza koju mnogi koriste, “nemoj plakati”, može donijeti više štete nego koristi, upozorava Kelsey Mora, sertifikovana specijalistkinja za dječji život i terapeutkinja. Iako dobronamjerna, ta rečenica može poslati poruku djeci da njihove suze i osjećaji nisu u redu, pogotovo u trenucima kada su povrijeđeni ili u nevolji, piše CNBC.
Umjesto toga, pokušajte potvrditi dječije osjećaje i pomoći im da se osjećaju sigurno i podržano. Stručnjakinja nudi pet boljih fraza koje možete koristiti.
1. “U redu je plakati, ja sam ovdje s tobom.”
Ova rečenica pomaže djeci da shvate kako je njihovo iskustvo stvarno i prirodno. Kada ostanete s djetetom tokom stresnog trenutka, šaljete mu poruku da se ne bojite njegovih osjećaja, da se zajedno možete nositi s teškim situacijama i da se na vas može osloniti za podršku, čak i kada je teško, prenosi Index.
2. “Vidim tvoje suze.”
Ponekad nećete točno znati zašto dijete plače ili razumjeti njegovu reakciju. Potvrđivanje osjećaja ne znači nužno slaganje s djetetom, već poručuje: “Vidim te i vjerujem ti.” Jednostavno recite ono što vidite. Imenovanje emocije može biti korisno, ali ponekad i frustrirajuće ako ne pogodite što dijete tačno osjeća. Zato je ponekad bolje imenovati ponašanje ili koristiti uopšteniji izraz poput “uznemirenost”.
3. “Tvoji osjećaji imaju smisla.”
Djeca koja čuju “nemoj plakati” mogla bi pomisliti da njihova reakcija nije primjerena situaciji, iako najčešće jeste. Želimo da djeca vjeruju svojim osjećajima i znaju da su njihove suze logičan odgovor na ono što proživljavaju, bilo da se radi o boli, strahu ili osjećaju izolacije. Čak i kada je ponašanje nesrazmjerno situaciji, osnovni osjećaji nikada nisu pogrešni.
4. “Prirodno je osjećati tugu.”
Roditelji često žele da im djeca uvijek budu srećna, ali važno je iskusiti čitav niz emocija, uključujući i one teške. Cilj nije zaustaviti emociju, već pomoći djeci da je prepoznaju i nauče njome upravljati. Kada im pomognete da shvate kako plakanje nije loše – i da je savršeno prirodno ponekad biti tužan, ljut ili frustriran – smanjujete osjećaj stida koji može pratiti takva iskustva.
5. “Plakanje je zdrav način na koji naša tijela ispuštaju osjećaje.”
Na kraju, ključno je da djeca shvate kako je plakanje zdrav način oslobađanja emocija. Plakanje je mehanizam suočavanja, baš kao i crtanje, igra, razgovor, trčanje ili slušanje glazbe. Podstaknite djecu da isprobaju različite strategije i pronađu one koje im najviše odgovaraju. Iskoristite suze kao priliku da se povežete s djetetom i pomognete mu da se s izazovima nosi samopouzdano.
(Srpskainfo, FOTO: FREEPIK)
- Detalji
- Kategorija: Porodica
Zašto odgajati otporno, a ne savršeno dijete? Ovo pitanje ulazi duboko u psihologiju odrastanja i roditeljstva i otvara mnoge teme o kojima se mora pričati.
Naš sagovornik, Ivana Zečević, doktor psiholoških nauka, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, predavanjem na istoimenu temu, još jednom je "zatalasala" misaone tokove svih koji učestvuju u formiranju dječije ličnosti.
Za našu emisiju "Kvadrat na znanje" pojašnjava šta je to otporno dijete, kako se ta otpornost gradi i zašto je savršenstvo, kojem uporno danas težimo, nešto što je teško dostići, ako ono uopšte i postoji?
(RTRS)
- Detalji
- Kategorija: Porodica
Zašto je najteže oprostiti onima koje najviše volimo? Psiholozi otkrivaju 8 stvari koje stvaraju emotivni zid između majke i djeteta.
Veza između djeteta i majke nosi snažnu emocionalnu zavisnost i ranjivost. Kada nešto krene naopako bilo da je riječ o emocionalnom zanemarivanju, ponižavanju ili nedostatku prihvatanja – posljedice mogu biti dugotrajne i stvaraju emotivnu barijeru. Ta barijera se najjasnije manifestuje kada je majci potrebna pomoć. Dijete tada osjeća unutrašnji otpor i ne može lako da pređe preko zamjerki iz prošlosti.
Ovo je 8 stvari zbog kojih djeca teško opraštaju majci. Brojni psiholozi ukazuju da trauma nije moralni imperativ, već lična odluka odrasle osobe.
Ključ opraštanja: Zašto se stvara emotivna distanca?
Prema članku na sajtu Psychology Today, mnogi klijenti koji „ne mogu da oproste“ roditeljima, ističu da roditelj negira prošlost ili poriče šta se dogodilo, što direktno blokira proces opraštanja. Opraštanje, ili nemogućnost opraštanja, postaje lična odluka odrasle osobe, a ne automatski „moralni“ imperativ.
Kada se trauma akumulira, rezultat je hronična emotivna distanca, čak i kada odraslo dijete razumije situaciju. Evo osam najvažnijih razloga zbog kojih dijete često ne oprašta:
8 konkretnih razloga zbog kojih dijete ne prašta
Javno ponižavanje i ismijavanje
Dijete pred drugima osjeća sramotu i gubitak samopoštovanja. Kada majka razotkriva slabosti djeteta pred zajednicom, ostaje duboka rana.
Uvrjedljivo poređenje sa drugima
Kada dijete stalno čuje: „Zašto nisi kao on/ona?“, ono dobija poruku da nije dovoljno dobro, što podriva osećaj vrednosti. (Izvor: Her Way)
Manipulacija krivicom
Kada majka govori: „Sve sam ti dala“ i implicitno očekuje povratnu zahvalnost ili poslušnost, dijete osjeća dug i krivicu, a ne slobodu u odnosu.
Poricanje ili negiranje djetetovih osjećanja
Ako majka kaže: „Prestani da plačeš“, dijete uči da svoja osjećanja nisu važna. Dijete uči kako osjećamo prema njemu iz načina na koji mu se obraćamo.
Hladna briga bez topline
Materijalna briga (hrana, stan) nije dovoljna ako nedostaje toplina, razumijevanje i emocionalna povezanost.
Odbacivanje djetetovog puta
Kada majka ne prihvata ko je dijete i/ili kojim putem ide, dijete doživljava da nije voljeno zbog onoga što jeste, već se zahtjeva da bude drugačije.
Kada dijete nikad nije bilo slušano
Ako se djetetov glas ignorisao, kao odrasla osoba može nositi osjećaj da „nisam bitan“.
Neprekidno uplitanje u život odraslog djeteta
Kada odraslo dijete i dalje biva kontrolisano, kritikovano ili se od njega očekuje da živi po očekivanjima majke, to stvara barijeru i udaljenost.
Put ka izlječenju: Priznanje štete i sigurnost
Prema psihologu Everettu L. Voringtonu, opraštanje nije automatski proces. Kada majka nikada ne prizna štetu, proces pomirenja je jako otežan. Neophodno je da se odraslo dijete osjeća sigurno i da se prizna šteta koju je pretrpjelo, piše Ona.rs.
(Srpskainfo, FOTO: FREEPIK)
Strana 3 od 3
