TESLIĆ - Milenko i Milivojka Stojanović iz sela Đukići kod Teslića gotovo dvije decenije proveli su u Italiji, a onda odlučili da se vrate u rodni kraj. Danas sa porodicom razvijaju ribnjak i porodično imanje, a u prirodi vide priliku za novi život i posao.
Poslije 17 godina života u Italiji, Milenko Stojanović odlučio je da se vrati u svoj rodni kraj kod Teslića. Nije se, međutim, vratio da bi mirno čekao penziju. Sa suprugom Milivojkom i porodicom počeo je da uređuje imanje i razvija posao koji je spojio njegovu ljubav prema prirodi, poljoprivredi, ribolovu i životu na selu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Nemaš čitav život tamo. Ostaneš do penzije i onda se vratiš. Mi smo odlučili ranije", kaže Milenko za "Nezavisne novine".
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Na imanju danas ima gotovo sve što je potrebno za jedno malo porodično domaćinstvo - obrađuju zemlju, proizvode pšenicu i kukuruz, bave se stočarstvom, a posebnu priču predstavljaju ribnjak i lokal uređen u etno-stilu.
Imali smo priliku da posjetimo bračni par Stojanović i uvjerimo se da njihova ideja nije nešto što je moglo nastati preko noći, već rezultat višegodišnjeg rada, ulaganja i upornosti. Ipak, ovo nije završena priča. Stojanovići imaju nove planove i vjeruju da će se njihovo porodično imanje u budućnosti tek razvijati i dobijati nove sadržaje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Zemlja je dio porodične istorije. Jedan dio imanja Milenko je naslijedio, dok je drugi kasnije kupovao. Prisjeća se da je zemljište nekada bilo zaraslo i zapušteno.
"To je stajalo jedno vrijeme, bilo zaraslo, voće, svašta nešto. Onda sam došao na ideju da kupim i donji dio, gdje smo napravili vodenicu. Ovdje smo imali vodu, a voda uvijek ide prema dolje", kazao je Milenko.
Tako je, malo-pomalo, počeo da nastaje ribnjak. Od prvih radova prošlo je više od deset godina, a danas se na imanju nalaze četiri bazena. U njima su šaran, amur, pastrmka i druge vrste ribe.
Sve je, kaže, rađeno postepeno i uglavnom porodičnim snagama.
Pored ribnjaka, na imanju je i stara vodenica, a porodica proizvodi i brašno od pšenice i kukuruza. Posjetioci mogu doći na ribolov, provesti vrijeme u prirodi, kupiti domaće proizvode, kampovati ili organizovati druženje.
Imanje se prostire na nešto manje od deset dunuma, a zbog položaja ima potencijal za razvoj različitih sadržaja.
Ovo porodično izletište, kako su ga Stojanovići nazvali, udaljeno je oko sedam kilometara od manastira Liplje, dok je od glavnog puta prema Banjaluci udaljeno svega nekoliko kilometara. Upravo u blizini manastira i prirode Milenko vidi dodatnu priliku da na imanje privuče više gostiju.
"Ima ljudi koji dođu, vide, svrate. Nije daleko. Ko ima volju, može doći", kaže on.
Za sada sve funkcioniše kao porodični posao. Kada je potrebno, pomažu supruga i ostali članovi porodice.
U planu je i proširenje turističke ponude. Bungalovi i mali objekti za prenoćište mogli bi biti naredni korak, jer sve više ljudi traži upravo mir, prirodu i mogućnost da se udalje od gradske gužve.
Na imanju već postoji prostor za okupljanja i proslave, kako na otvorenom, tako i u objektima. Ideja je da se u budućnosti ponuda dodatno zaokruži.
"Ljudi bježe u prirodu. I još će bježati", kaže Milivojka, koja od početka podržava suprugovu ideju.
Da bi sve funkcionisalo, bilo je potrebno riješiti i osnovnu infrastrukturu. Na imanju je prije nekoliko godina iskopan bunar, a voda je danas jedan od važnih resursa domaćinstva. Struja i pristupni put takođe su, kaže Milenko, od presudnog značaja za razvoj ovakvog mjesta.
Priroda, međutim, osim ljepote donosi i svoje izazove. Ribnjak povremeno posjećuju čaplje i vidre, a upravo su vidre ranije pravile najveću štetu ribljem fondu.
Ipak, Stojanovići su pronašli način da svoj ribnjak dodatno zaštite. O njemu, osim njih, brinu i dva vjerna čuvara, njihovi psi Budi i Okica, koji su postali svojevrsni domaćini ovog imanja.
Danas na imanje povremeno dolaze gosti iz okolnih mjesta, ali i ljudi koji slučajno naiđu. Bilo je i stranaca, među kojima i posjetilaca iz Švajcarske koji su došli motociklima.
Za čovjeka koji je 17 godina živio u Italiji, povratak nije bio samo promjena adrese. Bio je to povratak načinu života koji je dugo nosio u sebi.
Dok mnogi odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim životom, Milenko i Milivojka odlučili su da dio svog života u inostranstvu ostave iza sebe i pokušaju da ono što imaju kod kuće pretvore u novu priliku.
Od nekoliko parcela, vode i porodičnog nasljeđa danas nastaje malo mjesto u kojem se spajaju poljoprivreda, ribolov, priroda i turizam.
I upravo u tome je možda i najljepši dio njihove priče nakon gotovo dvije decenije provedene u inostranstvu, Milenko i Milivojka nisu se vratili samo kući, vratili su se zemlji i životu od kojeg su nekada otišli, a sada od njega pokušavaju da naprave budućnost za svoju porodicu.
