Teški dani za Zenicu, ali i za cijelu industrijsku istoriju regije. Proces gašenja formalno je počeo 22. aprila, a vrhunac je dosegao 26. aprila kada je, oko devet sati i 30 minuta, ugašena i Koksara, pogon koji je bio srce, ali i najveći ekološki problem Željezare.
Za radnike i građane Zenice ovo je težak poraz i prekid tradicije koja je preživjela tri rata i nekoliko država.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Njena izgradnja završena je u jesen 1892. godine, za vrijeme austrougarske vladavine, pod imenom “Eisenwerk Zenica”. Osnovali su je austrijski i češki industrijalci, a Zenica je izabrana zbog strateškog položaja uz prugu, bogatih nalazišta ugljena i, zanimljivo, najnižeg poreza na dobit u monarhiji, koji je u BiH iznosio samo tri posto.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nakon stagnacije u Kraljevini Jugoslaviji, pred Drugi svjetski rat tvornica s oko 4.000 radnika postaje najveći privredni subjekt u zemlji. Pravi procvat doživljava u socijalističkoj Jugoslaviji. Pogoni su modernizirani, a na svečanom otvaranju dogradnje 1958. godine sudjelovao je i Josip Broz Tito.
Smatra se da je 1987. bila njena najbolja poslovna godina. Tada je zapošljavala nevjerovatnih 24.000 radnika i proizvodila 1,87 miliona tona čelika, etabliravši se kao jedna od najvećih željezara u Evropi. Rat u BiH od 1992. do 1995. zaustavio je proizvodnju.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Krajem devedesetih dolazi do djelimične obnove kroz partnerstvo s kuvajtskim investicionim fondom, da bi na koncu većinski dio preuzela porodica Mittal. Nakon spajanja Mittal Steela i Arcelora 2006. godine, željezara posluje kao ArcelorMittal Zenica. Modernizacija 2008, nakon 17 godina pauze, obnovila je proizvodnju toplo valjanih proizvoda za tržišta Balkana, EU i sjeverne Afrike. Ipak, ni značajni napori u održavanju, posebno Koksare, nisu bili dovoljni da se produži životni vijek pogona koji je postao i bezbjednosni rizik za radnike i finansijski teg za kompaniju.
Da se razumijemo, nije to trenutni “prekid prekidačem”, već složen tehnološki proces koji se odvija u fazama kako bi se osigurala sigurnost ljudi i opreme. U srijedu u 7 sati započela je obustava rada pogona Aglomeracije. U drugoj smjeni, oko 15 sati, planirano je zaustavljanje Visoke peći, koja je desetljećima bila srce zeničke teške industrije. A u četvrtak, bilo je to prošle sedmice, predviđena je isporuka posljednjeg kazana za Čeličanu, čime se službeno stavlja tačka na integralnu proizvodnju čelika.
Sudbina radnika i ekonomske posljedice su alarmantni. Navodi se da će oko 1.900 radnika direktno zaposlenih u željezari ostati bez posla zbog obustave proizvodnje. Strahuje se da bi ovaj potez mogao ugroziti hiljade radnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Rad željezare ključan je za poslovanje željeznica, rudnika te više od 500 partnerskih firmi i dobavljača. Uprava navodi da se firma ne zatvara u potpunosti, već da traže “novi poslovni model”, ali ljudi nisu blesavi. Reorganizacija i značajno smanjenje broja zaposlenih su neizbježni.
Šira slika je daleko dramatičnija. Gašenje integralne proizvodnje lančano pogađa i druge dijelove sistema. Dario Antonić, predsjednik sindikata ArcelorMittal Prijedor, upozorio je da je sudbina rudnika Ljubija, koji zapošljava 800 radnika, direktno vezana za rad Željezare. Problemi se prelijevaju i na Željeznice Federacije BiH te Željeznice RS, kao i na stotine manjih firmi koje surađuju s gigantom. Prema nekim procjenama, ugroženo je čak 12.000 radnih mjesta.
Jednostavno, zaboravite čelik iz Zenice. Ostao je samo fudbalski klub koji nosi slavno ime, ali i on se polako vraća iz drugog ranga. Željezara Zenica nije bila samo tvornica, već simbol identiteta grada koji je doslovno izrastao oko njenih dimnjaka.
Kraj jedne ere duge 134 godine. Iako su peći ranije prestajale s radom zbog ratova, ovo gašenje zbog ekonomskih uslova mnogi vide kao najteži udarac gradu koji je dobio nadimak “Grad čelika”. Nakon što je 2021. godine kompanija ostvarila neto dobit veću od 200 miliona KM, a 2022. godine 41 milion KM, poslovna 2023. godina završena je s neto gubitkom od čak 159 miliona KM. Iz ArcelorMittala pojašnjavaju da su akumulirani gubici krajem 2023. dosegli 201 milion KM, smanjivši kapital kompanije za 45 posto. Kao ključne razloge navode pad potražnje od 12 odsto u odnosu na godinu ranije, najniži nivo otpreme gotovih proizvoda u posljednjih 14 godina, poskupljenje električne energije za 20 odsto, te povećanje troškova plata za 16 posto, što je bio rezultat dogovora sa sindikatom nakon generalnog štrajka u studenom prošle godine.
Kompanija ArcelorMittal će nastaviti da proizvodi čelik, ali će ključnu sirovinu, koks, nabavljati iz spolnih izvora, najvjerovatnije iz tvornice GIKIL u Lukavcu. S druge strane, gašenje Koksare, pogona za dobivanje koksa iz ugljena, zdravstveno gledano je olakšavajuća vijest za stanovnike Zenice, grada koji se godinama gušio u zagađenju. Prema podacima Federalnog ministarstva okoline i turizma, korporacija ArcelorMittal, drugi najveći proizvođač čelika u svijetu, ujedno je i jedan od najvećih zagađivača vazduha i vode u BiH. Pogon Koksare bio je odgovoran za gotovo 80 odsto ekoloških problema koje je tvornica uzrokovala. Podaci Vlade Zeničko-dobojskog kantona pokazuju da je kompanija godišnje emitirala između 12 i 14.000 tona sumpor-dioksida te dvije hiljade tona prašine.
Iz ArcelorMittala su obećali da će nakon zaustavljanja koksne baterije ukupne emisije tvornice biti svedene na najniži nivo u njenoj 132-godišnjoj povijesti. Kako bi se pratile promjene, nadležno ministarstvo angažiralo je Institut Kemal Kapetanović, koji je postavio mobilnu stanicu za monitoring vazduha, piše express.24sata.hr.
