TESLIĆ - Kada je tridesettrogodišnji Saša Jović iz Teslića prije tri godine saznao da ima povredu kičme još od svoje druge godine, ali i da je bolest uzela maha jer se o tome nije na vrijeme vodilo računa, nije mogao ni da zamisli koliko će to promijeniti njegov život.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ubrzo je ostao nepokretan i sam, bez podrške porodice, a rijetki su oni koji mu u bolesti nisu okrenuli leđa. Uslijedile su operacije i duga borba, koju vodi i dan danas.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
-Sa trideset godina otišao sam i operisao sam se ponovo. Nastavio sam da se borim, nisam se predavao. Bilo je nazadovanja, nastupili su jaki grčevi i bio sam vezan za krevet. A onda sam otišao u Zotoviće i poceo sam malo da napredujem, počeo sam da ustajem, priča Saša.
Od veselog momka, do osobe na rubu samoubistva često ga je dijelio samo jedan korak. U tim trenucima, vodio je borbu sa samim sobom, a onda odlučio da ga samo pozitivno uvijek vodi ka naprijed. Želio je da upiše Pravni fakultet, a prilikom rehabilitacije u Banjaluci počeo je da se bavi slikarstvom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
-Imali smo školu slikanja u Udasu, nisam ni znao da imam talenat. Počeo sam i kući pomalo da slikam, ali sada već rjeđe. Dosta mi je to pomoglo, treba čovjek da pronađe to u sebi, sam nikad nisam ni pomišljao da ću slikati, kaže Saša.
Shvatio je da samo sam sebi najviše može pomoći. Nabavio je sprave za vježbanje te je uz pomoć komšija, prostor u kući i oko kuće, prilagodio svojim potrebama. Sastavni dio svakog njegovog dana postale su duge i naporne vježbe, i kako kaže, osjeća pomak na bolje. Ipak, finansijski problemi ni njega nisu zaobišli.
-Jako teško je zivim od socijalne pomoći koja nije dovoljna samo za lijekove. Do sada se moglo i nekako, pomagali su mi i ljudi, i komšije, priča Saša.
Budući da Saša živi u selu Radnja, koje je udaljeno dvanaest kilometara od Teslića, i odlazak do grada ponekad za njega predstavlja luksuz. Nada se kaže da će jednog dana biti u mogućnosti da ode negdje dalje, a najviše bi volioda živi u Banjaluci. Smatra da u većim sredinama osoba sa invaliditetom ima mnogo više uslova i mogućnosti za normalne životne aktivnosti.
-Pa ne vidim se ovdje sigurno. Želio bih da idem negdje dalje, najviše u Banjaluku, rekao je Saša.
Iz dnevnih novina, Saša redovno isijeca pozitivne primjere borbe sa bolešću. Kaže, to mu je podstrek da se bori i dalje. Vođen time, da i drugima mnogo znače slični pozitivni primjeri, u jednom periodu boravka u bolnici počeo je da piše i scenario za dokumentarac o svojoj borbi za oporavak. Želio je da bude pozitivan primjer drugima. U ispunjavanju te njegove želje, možete mu pomoći i vi uplatom na priloženi žiro račun.
UniCredit Bank Banja Luka
Br. računa: 45017227000
Na ime Saša Jović.
Više informacija saznajte u prilogu ELTA 1 HD televizije.
{videobox}HI-LswkPzOc{/videobox}
(SrpskaCafe)
